Zemljovid Hrvatske nekad i danas mjenjao se tijekom povijesti no Hrvatska je zadržala kontinuitet kao država samostalna ili zavisna u okviru zajednica sa drugim državama,vratimo li se na početak prvih država Hrvata na ovim prostorima uočit čemo da su ubrzo nakon doseljavanja u ove krajeve Hrvati stvorili Panonsku ili Posavsku Hrvatsku na ruševinama negdašnje Rimske provincije Panonia-Savia, Primorsku ili Dalmatinsku Hrvatsku na ruševinama negdašnje Rimske provincije Dalamacije osim nekoliko priobalnih gradova i nekih otoka nad kojima je Bizant zadržao upravu pod imenom Bizantski-Temat Dalmacija. Osim navedene dvije značajnije države hrvatska plemena stvorila su i niz manjih upravnim područjana jugoistoku prema Bizantskom carstvu: Bosna, Zahumlje, Travunja i Duklja gdje su se hrvatska plemena doticala sa Raškom-Srbijom i Ilirskim plemenima u Dračkom-Tematu pod upravom Bizanta. U to doba Europom su dominirale dvije velesile Franačko carstvo nastalo na temeljima zapadnog Rimskog carstva i Bizantsko carstvo nasljednik istočnog Rimskog carstva koje su željele dominirati svaka na što večem prostoru. Tako Franci pokušali pokoriti Panonsku hrvatsku kojom je u to vrijeme vladao Knez Ljudevit Posavski te političkim utjecajima pridobiti kneza Dalmatinske Hrvatske Bornu dok su na drugoj strani Bizantinci pokušali pokoriti plemena Crvenih Hrvata iz Duklje i Travunje a Bosna i Zahumlje ostali su kordon ili tampon zona između dvije utjecajne velesile i njihovih političkih i vjerskih utjecaja padajući čas u ruke zapada čas istoka. Pojavom poludivljih Ugarskih plemena u Panoniji i njihovim haranjem po zapadnoj Europi slabi moč Franačkog carstva a na drugoj strani pojavom Bugara i njihovim težnjama da zauzmu Konstantinopol (Istambul) slabi moč Bizanta, pokušaj Ugara da osvoje Hrvatske zemlje završio je neslavno, Ugarska konjica poražena je od Hrvatskog Kneza Tomislava i ostaci Ugarske vojske protjerani su preko rijeke Drave sa druge strane Bugari su osvojili Rašku-Srbiju a Raški Knez Zaharije zatražio Hrvate da spase njega i njegov narod na to je Hrvatski Knez Tomislav primio isbjeglice iz Raške i pomogao Raškom Knezu na što su se uvrijeđeni Bugari okomili na Hrvatsku te je došlo do velikog boja u Uskoplju kod današnjeg Bugojna koji se nekad nazivao Biograd, Hrvati na čeku kojih je bio Knez Primorske Hrvatske Tomislav potukli su Bugarsku vojsku i potisnuli Bugare na istok, u zahvalu Bizant je Tomislavu prepustio upravu nad Temom Dalmacijom a ujedinjenjem Panonske Hrvatske i Primorske Hrvatske Knez Tomislav od Rimskog Pape tada vrhovnog poglavara zapadne crkve dobiva Kraljevsku krunu, žezlo i mač te ga Papa Kruni za Hrvatskog kralja čime Hrvatska postaje međunarodno priznata država. Hrvatski kralj Tomislav upravljao je izravno Panonijom, Dalmacijom, Bosnom, Paganijom, Zahumljem a priznavali su ga za svog kraloja Travunjani i Dukljani. Nakon velikog crkvenog raskola i podjele crkve na istočnu-pravoslavnu i zapadnu-katoličku plemena Crvenih Hrvata: Dukljani i Travunjani izdvajaju se od Hrvtskog utjecaja i iz Hrvatskog korpusa, anakon smrti Hrvatskog kralja Zvonimira njegova žena Kraljica Jelena nije mogla održati vlast nad cijelim Hrvatskim kraljevstvom, (Panonska Hrvatska) ili Slavonija i Dalmacija priznale su kraljici Jeleni pravo nasljedstva na Hrvatsku krunu dok po običajnom pravu u središnjoj Hrvatskoj žene nisu imale pravo nasljeđa i uža Hrvatska nije priznala Jelenu svojom Kraljicom. Nakon nekoliko unutarnjih okršaja stanje je bilo nepromjenjeno a Kraljica Jelena odustala je od Hrvatske Krune i predala svoje nasljedno pravo na Hrvatsku krunu svom bratu Mađarskom kralju. Plemiči iz uže Hrvatske odabrali su najmočnijeh od njih Petra Svačića za svoga kralja. Ubrzo nakon toga došlo je do sukoba između dvije strane koje su smatrale da imaju pravo na Hrvatsku krunu, boj u kojem je sudjelovao na jednoj strani dio Hrvatske vojske iz srednje Hrvatske predvođen izabranim kraljem Petrom Svačićem a na drugoj strani legalni nasljednik Hrvatske krune i ujedno Ugarski kralj Koloman na čelu Ugarske vojske pojačane Hrvatskom vojskom iz Slavonije i Dalmacije. Ijako je vojno i politički vojska novoizabranog kralja Petra Svačića bila slabija politički i malobrojnija vojnički ipak nije odustala i hrabro se borila do okončanja boja u kojem je poginuo izabrani Kralj Svačić čime je prestao spor na Hrvatsku krunu, bez obzira na ishod i Kolomanovom pobjedom Ugaraska nije mogla podčiniti Hrvatske zemlje niti je to smjela učiniti jer Hrvatska je ostala kraljevstvo, sporno je bilo tko ima pravo na krunu, Ugarski kralj potpisao je ugovor kojim se obavezuje priznati sva prava Hrvatskim zemljama i Hrvatskom plemstvu te da če se posebno kruniti Hrvatskom krunom za Hrvatskoga kralja u kraljevini Hrvatskoj a posebno za Ugarskoga kralja u kraljevini Ugarskoj uz uvjet da mu Hrvati priznaju nasljedno pravo na Hrvatsku krunu i sami ga izaberu za svog vladara. Nakon što su Hrvatske zemlje priznale personalnu uniju i zajedničkog kralja neki Hrvatski velikaši na čelu sa Hrvojem vučićem Hrvatinićem odvajaju se od Hrvatskih zemalja zajedno sa svojim posjedima i priključuju se banovini Bosni koja se polako osamostaljuje od Hrvatske i s vremenom postaje samostalna kraljevina sve do Turskog osvajanja Bosne. tako su Hrvatske zemlje ostale politička Slavonija, Dalmacija,uža Hrvatska a Bosna se sa Hercegovinom otrgla i ishodila nezavisnost za vrijeme kralja Tvrtka prvog. Ijako je Hrvatska izgubila potpunu samostalnost zadržala je svoje zelje i soja prava uz svoju vojsku, novac, gospodarstvo i plemstvo čime je Hrvatska ostala u personalnoj uniji što se zadržalo sve do 1526 godine kad je u boju na Mohačkom polju poginuo zadnji zajednički Hrvatsko-Ugarski kralj a Turci su osvajali Hrvatske zemlje malo pomalo. Uvidjevši da nemogu zaustaviti prodiranje Turaka koji su upravljali ljudskim, financijskim i vojnim carstvom od Maroka u sjevernoj Africi preko Alžira,Tunisa,Libije,Sudana,Egipta, u jugozapadnoj Aziji:Arabije,Iraka,Palestine,Sirije,Bizata,Jordana,do jugoistočne Europe:Bugarske,Grčke,Srbije,Rumunjske,Albanije,Crne Gore, Bosne i Hercegovine i još nekih osvojenih djelova drugih država ili djelova koji su priznavali Turce za svoje vladare,Hrvati su se hrabro branili i procjenili da se neće održati ako nastave sami protiv toliko drugih neprijatelja sa Turske strane na kojoj su sudjelovali uz Tursku regularnu vojsku janjičare u kojoj su bili uglavnom muslimanski i Arapski narodi,zatim Srpski Martolozi,Rumunjski Vlasi,Krimski Tatari te razne druge vojne skupine tako brojne vojske nisu dopuštale predah Hrvatima i oni su krvarili te su izabrali hitno Njemačkog cara-Austrijskog najvodvodu Ferdinanda za svog kralja na saboru u Cetingradu 1527. Do uspostave uspješne obrane poharane Hrvatske zemlje našle su se na ostatku ostataka nekad slavnog Hrvatskog kraljevstva pisali su to kroničari tog vremena. Nakon oporavka Hrvata potpomognutih Austrijsko-Njemačkom snagom Hrvati su krenuli u kontraudar oslobodivši veči dio Hrvatskih zemalja, isto tako uz pomoćVenecije Hrvati su oslobodili Dalmaciju tako je došlo do današnjih granica prema Bosni i Hercegovini koja je tada bila najzapadnija Turska provincija. U revolucionarnoj 1848 godini Hrvatski Ban Josip Jelačić ujedinio je Hrvatske zemlje:Bansku Hrvatsku i Slavoniju, Dalmaciju te Hrvatsku i Slavonsku vojnu krajinu kao i pokrajinu Međimurje i grad Rijeku u jedinstvenu državu Hrvata. Raspadom austro-Ugarskog carstva Hrvati raskidaju sve državnopravne veze sa austrijom i Ugarskom te se udružuju sa Srbijom i Slovenijomu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca unutar te kraljevine srbi su pokušali dominirati nad Hrvatima i tlačili ih na što su Hrvati odgovorili političkim otporom koji su srbi pokušali uništiti atentatom na Stjepana Radića vođu Hrvata u to vrijeme na što su Hrvati odgovorili atentatom na Srpskog kralja Aleksandra u Marseilleu u Francuskoj, uvidjevši da nemogu slomiti hrvate Srbi pristaju na nagodbu koju potpisuju vođe Srba i vođe Hrvata a tim sporazumom nastaje Banovina Hrvatska koja uz Hrvatsku-Slavoniju i dalmaciju obuhvača večinski Hrvatske djelove Bosne i Hercegovine a hrvatska gubi Boku Kotorsku i istočni Srijem. Nakon drugog svijetskog rata vođa Hrvatskih partizanskih gerilaca Andrija Hebrang i politički vođa pjesnik Vladimir Nazor tražili su vračanje Boke Kotorske i istočnog Srijema Hrvatskoj na čemu je posebno inzistirao Hebrang koji je poginuo u nerazjašnjenim okolnostima, na kraju je došlo do utvrđivanja granica tako da su Crnogorci dobili svoju državu, Srbi svoju, Slovenci i Makedonci također svaki svoju a Bosna i Hercegovina vračena je u svoje povijesne granice iz 1878 godine dok je Hrvatska vračena u granice Hrvatske s time da su Hrvati izgubili istočni Srijem i Boku Kotorsku a dobili su južnu Baranju i Istru čime je otprilike površinom i kvalitetom Hrvatska ostala na istoj razini od 1848 godine.
Raspadom jugoslavenske federacije velikosrpski nacionalsocijalizam pokrenuo je agresiju na sve susjedne države i narode te su pokušali osvojiti određene Hrvatske krajeve uz granicu ali nakon što se Hrvatski narod organizirao i stvorio svoju vojsku oslobođeni su svi Hrvatski krajevi dio vjnim a dio političkim putem čime su Hrvati očuvali svoju državu i svoj prostor u svijetu. Hrvati u Bosni i Hercegovini uz materijalno financijsku pomoć iz Hrvatske također su obranili i oslobodili veći dio svog prostora u toj zemlji u kojoj su jedan od tri ravnopravna naroda.
